Shodno Zakonu o zabrani diskriminacije lica sa invaliditetom, zabranjena je diskriminacija lica sa invaliditetom i grupe lica sa invaliditetom po bilo kom osnovu, kao i svaki oblik diskriminacije po osnovu invaliditeta, u javnom i privatnom sektoru.
Diskriminacija po osnovu invaliditeta predstavlja svako pravljenje razlike ili nejednako postupanje prema grupi lica sa invaliditetom u odnosu na druga lica koje dovodi do isključivanja, negiranja ili davanja prvenstva nekom licu u odnosu na lica sa invaliditetom.
Oblici diskriminacije lica sa invaliditetom mogu biti razni, kao što su: govor mržnje i omalovažavanje, diskriminacija u pristupu objektima i površinama u javnoj upotrebi (primjer je zauzimanje i korišćenje parking mjesta obilježenih znakom pristupačnosti), u oblasti pružanja javnih usluga, u postupcima pred organima i slično.
Državni organi, organi lokalne samouprave, javna preduzeća i druga pravna lica koja vrše javna ovlašćenja, kao i druga pravna i fizička lica, dužni su da sprovode propise i posebne mjere koje su usmjerene na stvaranje uslova za ostvarivanje ravnopravnosti i zaštite lica sa invaliditetom.
Propisi i posebne mjere se odnose na: uređenje prostora i izgradnje objekata, informisanja, saobraćaja, vaspitanja i obrazovanja, zapošljavanja, rada, zdravlja, socijalne zaštite, kulture, javnog i političkog djelovanja, kao i u drugim oblastima društvenog života u kojima postoje razlozi za njihovo donošenje. Posebne mjere primjenjuju se srazmjerno potrebama i mogućnostima i traju do ostvarenja ciljeva koji su tim mjerama utvrđeni.
